Ležajevi glavčina kotača mogu se kategorizirati u prvu, drugu i treću generaciju na temelju njihovog konstrukcijskog dizajna i stupnja razvoja. Ležajevi glavčina prve-generacije prvenstveno se sastoje od para kugličnih ležajeva s kutnim kontaktom ili konusnih valjkastih ležajeva; zahtijevaju ručno podešavanje predopterećenja i zazora tijekom ugradnje, uključuju složen proces montaže i zahtijevaju visoku preciznost ugradnje, što ih čini rjeđima u današnjim novim modelima vozila.
Ležajevi glavčine druge-generacije poboljšani su u odnosu na prvu generaciju integracijom ležaja i prirubnice glavčine u jednu jedinicu, čime se smanjuje broj komponenti dok se povećava preciznost ugradnje i-nosivost opterećenja. Ovaj strukturni dizajn pojednostavljuje sastavljanje i olakšava održavanje, što dovodi do njihove široke upotrebe u raznim putničkim i gospodarskim vozilima.
Ležajevi glavčine treće-generacije imaju još višu razinu integracije, kombinirajući prirubnicu glavčine, montažnu prirubnicu, sustav brtvljenja i ABS senzor brzine kotača u jedan sklop. Prethodno-podešeni u tvornici, ne zahtijevaju-podešavanje na licu mjesta; osim što nude lakšu ugradnju, lagani su, vrlo pouzdani i izdržljivi, što ih čini najčešćim tipom ležaja glavčine u modernim automobilima.
Na temelju vrste kotrljajućih elemenata, ležajevi glavčina također se mogu klasificirati u dvije glavne kategorije: kuglični ležajevi i konusni valjkasti ležajevi. Kuglični ležajevi nude mali otpor trenja, velike brzine rotacije i glatki rad, što ih čini prikladnima za većinu osobnih vozila.
Konusni valjkasti ležajevi, nasuprot tome, imaju visok-kapacitet nosivosti i mogu istovremeno izdržati značajna radijalna i aksijalna opterećenja, što ih čini preferiranim izborom za teške-kamione, građevinske strojeve i druga te-teretna vozila. Odgovarajući tip ležaja glavčine odabire se na temelju arhitekture vozila, radnog okruženja i zahtjeva za performansama kako bi se osigurala optimalna funkcionalnost u različitim radnim uvjetima.